Bilo je to jedne hladne zime.Dobro se secam doga strasnog dogacaja.Dosla sam kod bake na zimski raspust.Prvo sta uradim kod bake jeste da se brzo obucem,uzmem sanke i sa njima se pustam niz Jahorinu.No kada sam sa naporom dosla do vrha da se spustim niz sanke ugledala sam staru drvenu kucu koja stoji iza jednog velikog drveta.Bilo mi je cudno sto te kuce prije nije bilo.Posto sam bila znatizljena povirila sam na prozor i mogla sam sta vidjeti.Vidjela sam staru baku sa nekom kapom koja je bulji u jednu tacku.Pokucala sam na vrata a onda opet povirila kroz prozor.Tada se drmnula i uzela nekakav noz pa onda krenula prema vratima govereci ko mi to kvari mir i dako govereci sve dok nije dosla do vrata.Ja sam sva uplasena sa sankama picila niz planinu i odmah dojurila u kucu negovoreci baki nista.Sutradan sam odlucila da opet pricem toj kuci.Kad sam stigla na to mjesto, te kuce uopste nije bilo sem papirica na kome je pisalo krvavim slovima moje ime.I ako je proslo vec 2 godine ja se i dalje pitam kako je ta ukleta baba znala moje ime brrrrrrrr.