Bilo je to obično jutro.Krenula sam u školu.
Bio je običan dan maglovit tome bunilo.
Kada sam došla pozdravila sam Anu i sjela pokraj nje.
Nastavnica je zapisivala koga nema.
Svi su u glas uzviknuli "Nike nema".
Ja sam se začudila jer je sjedila tamo u trečoj klupi.
-Ali nastavice eno Nike!-viknula sam i pokazala prstom.
-Ena,jeli ti haluciniraš?Nikog nema za tim stolom.-rekla je nastavnica i pogledala me.
Morala sam se složit.
Taj cijeli dan mi je bio čudan ono ful.
-Ena,što je tebi?-upitala me Anna.
-Ne znam ali jedno znam vidjela sam je tamo-rekla sam i slegnula ramenima.
Kasnije toga dana...
Bila sam poprilično umorna.
Legla sam i zaspala.
Čula sam Niku vikala je uplakana i u krvi.
-Pomozi mi...
-Ili si sljedeća!
Tada sam se trgla iz sna.
-Jeli ovo moguće?
Nazvala me Ana i rekla da je Nika pronađena mrtva u podrumu sa riječima ispisanih krvlju Pomozo mi i ti si sljedeća...
Ena Kekez Vukovar