ČOVJEK S KRVAVIM RUKAMA

Bilo je to ovog ljeta .Moja prijateljica i ja smo se otišle prošetati uvečer.Bio je mrak i pomislile smo da nas netko promatra.Pogledale smo bolje i shvatile da nikoga nema.Vratile smo se našem razgovoru ,no u grmu se nešto čulo i stale smo vrištati od straha.Krenule smo kući,no izgledalo je kao da nas netko slijedi .Osvrnule smo se bolje i .....
Iza nas je stajao mladić začuđenog lica,kao da nam nešto želio reći.Htjele smo priči bliže , no onda nas je počeo hvatati.Bježale smo od straha neznajući gdje bismo pobjegle.Kada smo se ponovno osvrnule više ga nije bilo.Shvatile smo da smo se izgubile.Lutale smo uokolo,sve je bilo mračno i jezivo.Nismo mogle pronaći put do kuće.Osjećale smo se usamljeno i preplašeno.Tada je on iskočio iz neke uličice i zgrabio nas.Ruke su mu bile krvave.Krv nam se slijevala po licu . Nismo znale što bi smo . Ugrizla sam ga za ruku.Uspijela sam pobjeći.Pokušala sam pomoći prijateljici,no nisam uspijela .Otišao je,al s njim i ona.Pokušala sam nazvati policiju,ali sam se sjetila da mi je ostao mobitel kod nje.Stajala sam tamo se dok se ujutro nisam probudila.Pomislila sam da je sve ovo san.Pogledala sam kroz prozor vidjela sam njene roditelje u crnini.Tada sam sve shvatila.Učinila je nešto što nitko nebi,žrtvovala se za mene.Dan danas me je strah proći onim putevima,sve dok jeon na slobodi.

Marija13,K,Novijavascript:emoticonp('')

KRVAVI ROĐENDAN
BILO JE TO PROŠLE GODINE.BILA SAM POZVANA NA PRIJATELJIČIN ROĐENDAN KOJI SE MORAO ODRŽATI U SUBOTU.PRIJATELJICA JE POZVALA SVE PRIJATELJE IZ RAZREDA,A U RAZREDU SMO IMALI JEDNU ČUDNU DJEVOJČICU KOJA NIJE HTJELA S NIKIM RAZGOVARATI.SVI SMO JEDVA ČEKALI SUBOTU.TAJ PETAK PRIJATELJICA NAM JE REKLA DA NAPIŠEMO STRAŠNU PRIČU.BRZO SAM TRČALA KUĆI I ZATVORILA SE U SOBU I CIJEL IDAN SAM PISALA STRAŠNU PRIČU.BILO JE VEĆ VRIJEME ZA SPAVANJE PA SAM OPRALA ZUBE,OBUKLA PIĐAMU I BACILA SE U KREVET.UJUTRO SAM SE PROBUDILA OTIŠLA U KUPAONICU I HTJELA SE UMITI,ALI U OGLEDALU SAM VIDJELA ONU ČUDNU DJEVOJČICU IZ RAZREDA KAKO DRŽI JEDAN PAPIRIĆ NA KOJEM JE PISALO „UBIT ĆU TE!˝.TAJ PAPIRIĆ JE BIO POPRSKAN KRVLJU.VRISNULA SAM I OTRČALA VAN IZ KUPAONICE.POVUKLA SAM SE U KREVET I POKRILA SE PO GLAVI.CIJELO VRIJEME SAM BILA U KREVETU TAKO DUGO DOK NIJE DOŠLO VRIJEME DA KRENEM NA ROĐENDAN.OBUKLA SAM NAJLIJEPŠU HALJINU I NAJLIJEPŠE CIPELE.MEĐUTIM PRIJATELJICA JE ŽIVJELA U MRAČNOJ ULICI.KRENULA SAM PREMA PRIJATELJIČINOJ KUĆI,ALI SAM UGLEDALA ČUDNU DJEVOJČICU IZ RAZREDA.ONA JE ŽIVJELA DVIJE KUĆE PRIJE OD MOJE PRIJATELJICE.PRIBLIŽILA SAM SE JOJ I PREŠLA PORED NJE.ONA ME UHVATILA ZA RAME I REKLA NEKA SE OKRENEM.NJEZINA MAJCA BILA JE PUNA KRVLJU.VRISKALA SAM I BJEŽALA PREMA KUĆI SVOJE PRIJATELJICE.DOŠLA SAM DO PRIJATELJIČINIH VRATA I POKUCALA NA NJIH.PRIJATELJICA JE OTVORILA VRATA.ČESTITALA SAM JOJ ROĐENDAN,I UŠLA U KUĆU.NAKON DVA SATA NA VRATA JE POKUCALA ONA ČUDNA DJEVOJČICA.UŠLA JE U KUĆU I SVIMA JE POKAZALA JEDAN PAPIRIĆ NA KOJEM JE PISALO UBIT ĆU VAS.A TAJ PAPIRIĆ BIO JE SAV OD KRVI.SVI SMO POĆELI VRISKATI.TADA JE DOŠLA OD PRIJATELJICE MAMA I PITALA NAS ŠTO SE DOGODILO.MI SMO JOJ REKLI DA SMO UGLEDALI PAUKA.ONA ČUDNA DJEVOJČICA SKRILA SE IZA VRATA.PRIJATELJIČINA MAMA KRENULA JE U SVOJU SOBU,ALI ISPRED NJE JE SKOČILA ONA ČUDNA DJEVOJČICA I HTJELA JE UBITI.IZA SEBE JE IMALA I ZAMUHNALA JE RUKOM PA PRIJATELJIČINI MAMI ODREZALA RUKU.SVI SMO VRISKALI I TRČALI PREMA SVOJIM KUĆAMA SVU TU PRIČU ISPRIČALA SAM SVOJOJ MAMI.MAMA JE BILA JAKO ZABRINUTA,A JA JOŠ DAN DANAS NEZNAM ŠTO SE TO ZAPRAVO DOGODILO.SAMO ZNAM DA PRIJATELJIČINE MAME VIŠE NEMA.A ONA ČUDNA DJEVOJČICA OD TOG DOGAĐAJA VIŠE SE NIKAD NIJE POJAVILA U ŠKOLI.
Simona Lukman brezje 81

Ukleta šuma

Bilo je to prije dvije godine.Doselili smo se u jedan maleni gradić pokraj crne šume.Nismo imali izbora jer je tata dobio otkaz pa smo se morali preseliti u drugi grad.Svi su govorili da je u toj šumi bila ubijena djevojčica,a ubojica još šeta gradom.Svake noći čuje se vrisak djevojčice koja je ubijena.Smatra se da je ubojica njezin čudni rođak.Na mjestu smrti bila je prisutna i njena mama.Ona tvrdi da je ubojica u ruci imao nož i ubo je u srce,a djevojčica je na mjestu poginula.Moje prijateljice su me pitale dali bi se ja usudila uči u tu šumu,a ja sam odgovorila pa naravno.Da budu sigurne kladile sm se za sto kuna.Došlo je vrijeme za odlazak u tu šumu.Bilo me jako strah,ali sam ipak morala održati obećanje.Ušla sam u šumu sa strahom i ugledala sam čovjeka koji mi se približava.Vrisnula sam i potrčala što brže sam mogla,ali me taj čovjek sustigao.Primio me za ruku i odveo me u staru kuću.U toj kući vidjela sam mrtvu djevojčicu o kojoj su svi govorili.Nisam se osudila ništa pitati.Taj čovjek zavezao mi je ruke špagom i otišao iz kuće.Jako me bilo strah i pokušavala sam pobjeći,ali nije mi uspijevalo.Nakon dva sata čovjek se vratio u kuću sa krvavim škarama.Iza sebe imao je nož kojim me pokušavao ubiti.Na sreću ja sam uspjela pobjeći,a on je trčao za mnom.Polako me sustigavao i jako sam se uplašila.Bila sam pred krajem šume,a on mi se približavao sve biže i bliže.Pobjegla sam iz šume i tek tada shvatila da je kasna noć.Opet sam čula vrisak one djevojčice.Vidjala sam da me taj čovjek još uvijek slijedi.Blizu je bila moja kuća pa sam od sve snage trčala do svoje kuće.Ušla sam u kuću i vidjela svoje roditelje u lokvi krvi.Taj čovjek više me nije slijedio.Neznam točno kamo je taj čovjek nestao,ali znam da se više nikad nije vratio.



Tena Klobučarić Mali Mihaljvec Vladimira Nazora 11

ZLI NASTAVNIK

BILO JE TO PRIJE MJESEC-DVA. U ŠKOLI SU SKORO SVI ŠTREBERI NESTALI. ONDA JEDAN DAN SAM NA PODU VIDIO KOMAD STAKLA. PORED NJEGA JE BIO JOŠ JEDAN KOMAD STAKLA. ONDA SAM SHVATIO DA TI KOMADIĆI IDU PREMA SALI ZA FIZIČKO. VRATA SU BILA DOPOLA OTVORENA. KADA SAM PROVIRIO, VIDIO SAM NEKOG CRNCA KOJI IZGLEDA KAO DA ŽIVI U 60-TIM. NJEGOVE RUKE SU BILE KRVAVE! A PORED NJEGA JE U BARI KRVI LEŽAO JEDAN ŠTREBER. TAJ ČOVJEK JE VIDIO MENE! KRENUE JE PREMA MENI! ODJEDNOM JE NESTAO I POJAVIO SE ISPRED MENE. PALICE ZA BASEBALL JE BILA BLIZU PA SAM JE UZEO I IZ SVE SNAGE UDARIO TOG ČOVJEKA PO NOSU! ONDA JE ON PONOVO NESTAO. SUTRADAN, NA FIZIČKOM ONAJ ČOVJEK OD JUČER JE DOŠAO U SALU I REKAO: VAŠ NASTAVNIK FIZIČKOG JE UBIJEN, JA SAM OD SADA VAŠ NOVI NASTAVNIK! MORALI SMO TRČATI, VJEŽBATI, IGRATI RAZNE SPORTOVE I TO SAVRŠENO! I NAŠI NASTAVNICI MATEMATIKE I FIZIKE SU ISTO UBIJENI NEKOLIKO DANA POSLIJE, PA UMJESTO TA DVA PREDMETA SMO IMALI FIZIČKO! KADA NEKI POSLIJE ŠKOLE OSTANU U SALI SUTRA NE DOĐU U ŠKOLU. JEDAN DAN SAM JA ODLUČIO PONIJETI PAR PALICA ZA BASEBALL I PO NEKOLIKO LOPTICA ZA KOŠARKU I TENIS. POSLIJE PET MINUTA TRENIRANJA, NASTAVNIK MI JE PRIŠAO I REKAO UBIT ĆU TE! OTRČAO SAM DO OPREME I UZEO FLAŠICU ZA VODU KOJA JE USTVARI BILA PUNA KAMENJA. UDARIO SAM GA U STOMAK SA FLAŠICOM, SA PALICOM U GLAVU, A SA LOPTAMA U KOLJENA. ODJEDNOM JE ON EKSPLODIRAO I ČITAVA JE SALA BILA PUNA KRVI. SVI ONI KOJE JE ON UBIO SU OŽIVJELI, A ON JE ZAUVIJEK UNIŠTEN.

Faris Dzafo 9. god Kakanjska ulica 15, Ilijaš BiH.

        

ZGRADA

OTKAD ZNAM ZA SEBE ŽIVIM U ISTOJ ZGRADI.
PORED ZGRADE JE STARO SKLADIŠTE KOJE VIŠE NITKO NE KORISTI.                                            IMALA SAM 8 GODINA BILA SAM NAJMLAĐA  SVI OSTALI IMALI SU 12 GODINA.
DJEČAK KOJEG SVI MRZIMO DOŠAO JE U NAŠU ZGRADU DA SE IGRA S NAMA.
REKAO JE DA ĆE OTIĆI SAMO AKO ODEMO U TO STARO SKLADIŠTE.
OTIŠLI SMO UNUTRA,SOBA JE BILA PRAZNA OSIM SREDINE.
U SREDINI JE BIO LJES A PO ZIDOVIMA I SA STROPA KAPALA JE NEČIJA KRV.
SVI SU VRISNULI I ISTRČALI VAN SVI OSIM MENE.
KADA SAM SE OKRENULA DA VIDIM GDJE SU LJES SE OTVORIO I NEŠTO ME ZGRABILO.
VRIŠTALA SAM I OTIMALA SE IAKO SU ME ČULI NISU SE USUDILI VRATITI PO MENE.
ODJEDNOM SAM OSJETILA JAKU BOL U VRATU,A TAMO SU SADA BILE DVIJE KRVAVE TOČKICE.  ONESVJESTILA SAM SE.KAD SAM SE PROBUDILA BILA SAM U SVOM KREVETU,A NA MOM ZIDU KRVLJU JE BILO NAPISANO JOŠ NIJE GOTOVO. VRAT ME ZAPEKAO,A NA NJEMU SU JOŠ UVIJEK BILE DVIJE TOČKICE.
KAD SAM IZAŠLA VAN NA IGRU S PRIJATELJIMA PITALI SU ŠTO MI SE DOGODILO U SKLADIŠTU.
ISPRIČALA SAM IM ŠTO SE DOGODILO JUČER,A ONI SU MI REKLI DASAM SPAVALA ČETIRI DANA.
DVIJE TOČKICE NA VRATU IMAM JOŠ I DANAS DVIJE GODINE KASNIJE,A MISTERIJ SKLADIŠTA OSTAJE NERJEŠEN


Petra Zlatar 10 godina ulica stjepana Fabijančića Jape 48 a Velika Gorica Hrvatska