Pazite Čudovište!

Bilo je to prije nekih 5 dana recimo.
Ja i moja prijateljica Iva otišle smo proslaviti kraj prvog polugodišta.
Doslovno smo otišle u svaki fast food i ''nažderale'' se do bola.
Nisam Ivi htjela priznatida ću povratit pa sam misleći da će me proći bol uzela Coca-Colu.
Taman sam popila zadnji gutljaj kad je naišla Jana cura koja je naj popularnija u školi.
Pozdravila sam ju...a tada se dogodila katakomba!
osjetila sam kako mi sve se penje u grlo.
I....ispovračala sam se po Janinim tenisicama.
Ona je tada počela šiziti i nazvala me ČUDOVIŠTEM!
Ja sam jadna posramljena otišla kući.
Sada svi biježe od mene!
Zemljo pošalji tsunami na mene...
-Rosser

Bila jednom jedna mala djevojcica od 9 godina. Zvala se Lora i voljela je lutke. Imala je posebnu malu sobu za svoje lutke pokraj svoje sobe. Sve su joj dosadile, pa je trazila mamu da joj kupi jednu novu lutku, jednu posebnu. Posto nije imala ni brata ni sestru, htjela je jednu lutku koja lici na nju.
Sljedece jutro su otisli kod covjeka koji izradjuje lutke. Djevojcica mu je opisala da zeli lutku koja lici na nju. Rekao joj je da ce napraviti da nije tesko. Nasmijala se i otisla doma. Sljedece jutro je lutka bila zavrsena.
Vidjela je da izgleda kao pravi covjek, pa je trazila mamu da mu duplo plati zbog truda. Nazvala je lutku Lorica (po sebi). Cvrsto ju je zagrlila i osjetila da ju je nesto zabolilo oko struka. Nije se obazirala.
Kada se vratila kuci, lutku je stavila u sobu za svoje lutke. Otisla je spavati.
Ujutro se rano ustala i otisla igrati sa Loricom. Kada je otvorila vrata sobe, vidjela je da lutke nemaju glave na sebi. U snu je sanjala da joj druge lutke sada ne trebaju, pa se mozda ovo dogodilo. Sumnjala je. Pogledala je mjesto gdje je ostavila Loricu, nije je bilo. Usla je blize u sobu, razgledala i vidjela da je Loica na drugom kraju sobe. Pomislila je da ju je samo majka tamo pospremila.
Otisla je na dorucak. Lutku je stavila pokraj sebe. Kada je okrenula glavu, lutka se prevrnula i glavom udarila u pod. Loru je odmah zaboljela glava. Preko dana je otisla malo u park sa svojom lutkom. Neki su je decki zafrkavali kakvu lutku ima, uzeli su lutku i bacili je. Lora je odmah zaplakala za lutkom, a na tijelu je imala masnice!!
Uzela je Loricu, i bjezala kuci. Od tuge i bola je otisla u krevet s njom. Usnula je u san.
Okretala se u krevetu na sve strane. Tako je pritisnula Loricina 'prsa'. Djevojcica nije mogla disati i naglo se probudila. Vidjela je da joj ova lutka donosi ''nesrecu'', pa je odlucila spaliti lutku. Majke nije bilo kod kuce. Sa suzama u ocima je gledala kako je lutka u vatri i kako polako nestaje. Odmah je osjetila da je i ona u vatri! Otisla je u kupaonicu i usla u kadu. Polila se vodom, ali nije upalilo. Jos uvijek je bol ista. Dosla je mama sa posla. Lora je odmah mami rekla sta se dogadjalo. Pokazala je spaljenu lutku pokraj stola. Primila ju je u narucje.
Rekla da ce sada nazvati doktora, da ce sve biti uredu. Lora je rekla da nece. Da ce umrijeti. Majka joj je samo klimala glavom. Lora je rekla samo jednu rijec. A to je bila: ''zasto me nisi cuvala?'' i umrla je. Majka to nije mogla podnijeti. U toj kuci nikada nije vladao mir, vise nikad.
Majku je bilo strah, svake noci su se culi zvuci: ''zasto?'', ''nisi me cuvala'', ''zasto me nisi cuvala'', ''zasto?''. Jedno jutro se pogledala i vidjela svoju djevojcicu s lutkom kraj sebe.! Lora je rekla: bok mama sa smijeskom. Majka se odmah okrenula. Vidjela je spaljenu lutku kako ju gleda sa pola lica. Vrisnula je i bacila ju van. 1987. godine je majka odlucila na samoubojstvo mislivsi da ce muke nestati, ali nije bilo tako. Lutka i djevojcica su je i u smrti proganjale.
1991. godine su forenzicari i ostali ljudi saznali puno vise o lutki i djevojcici, pa su objasnili ovo:
''Kada je djevojcica zatrazila novu lutku, htjela je da joj bude sestra. Kada ju je dobila izgleda kao da joj je dala svoju dusu koliko ju je voljela. Sve sto bi se dogodilo lutki dogodilo bi se i djevojcici.''